DETEER

DOMAĆA TVORNICA RUBLJA

Štrajk još traje no danas su tekle i suze. Gospodin Trogrlić i gospodin Pavletić iskoristili su odlazak gospodina Ivekovića iz tvornice i negov odlazak u TDZ, te pozvali nekoliko žena u svoju kancelariju. Žene su iz kancelarije izašle plačući nakon čega su i drugima potekle suze jer su svi odmah bili svjesni kroz kakvu torturu su prošle. Naime gospoda iz uprave su vršili pritisak na njih radi rokova isporuke robe. Zaprijećeno im je da ako odmoh ne započnu s radom da će dobiti otkaze. Ako se roba ne isporuči moglo bi se i izgubiti kupca. A koliko kupaca su samo potjerali i to kupaca poput Rene Lazara, Trenteksa(TUZZI) i dr. sve su to bili dugogodišnji DETEEROVI kupci. Pred svim radnicima su se znali svaditi s tehničarima i govoriti "Pa idite" i svi su otišli. Sad će izgubiti tamo nekog kupca za kojeg nitko nikad nije čuo i krive radnike. Ako im je toliko stalo do kupaca zašto ne zafrču rukave svojih i tako neplaćenih košulja i nek prime pegle u ruke i ispeglaju tih 400 komada koji su toliko sporni. Pitaju li se gospodin Pavletić i gospodin Trogrlić od čega radnici žive tko im plaća kredite, tko hrani djecu, ima i i samohranih majki, i onih gdje muž i žena rade u DETEER-u. Gospoda se ne pitaju kako im je. Imali su bezbroj šansi, radnici su čak povukli i provedbu ovrha, no uprava nikad ništa nije ispoštovala iako su sami postavljali rokove do kad će što ispuniti. Danas su se okomili na iste žene koje su im prije točno dvije godine pomogle u preuzimanju firme, koje su spavale u DETEER-u kako bi gospodin Pavletić i gospodin Trogrlić sjedili u foteljama u kojima sjede i danas. Obećavali su onda da će sve biti u redu do Nove Godine samo zaboravili su reći do koje jer radnicima duguju sve više plaća(5), mirovinski nije plaćen dvije godine... Plaće su daleko ispod minimalnih i oni još imaju obraza reći kako je štrajk bespotreban. Sad pozivaju po par žena i vrše torturu nad njima. To im je hvala za sve što su učinile za njih. Neznam puno o MOBINGU ali nije li to to. Žene nisu popustile pod pritiskom čak ni pod prijetnjom otkazom jer su ih svi ostali podržali. Danas su radnici u štrajku imali i posjetu. Posjetili su ih radnici TDZ-a .

Gdje je gazda tvornice dotični G. Alejandro Marchionna Fare, on kao da je u zemlju propao ?

gospodin Pavletić i gosposdin Trogrlić zaboravili su na ove prizore:

Slika Novi list a neupućeni se mogu i informirati što se dešavalo u tvornici u ožujku i travnju 2004.

DOMAĆA TVORNICA RUBLJA

U Domaćoj tvornici rublja štrajk Radnika nastavljen. Iako se rokovi isporuke robe neće ispuniti radnici ovaj put nisu popustili pod pritiskom uprave. Pa zašto i bi kad ni uprava već po tko zna koji put nije poštivala ni jedan dogovor i ni jedno obećanje dato radnicima.. Radnici su četvrti dan proveli u štrajku odlučni ne početi s radom dok im na račun ne budu uplaćene bar plaće za lipanj,srpan i kolovoz 2005.godine.

DOMAĆA TVORNICA RUBLJA

Radnici Domaće tvornice rublja od jučer su u štrajku. Štrajk je bio najavljen za ponedjeljak ali u nedjelju u posljepodnevnim satima rukovodstvo tvornice telefonskim putem obavjestilo je radnike da im produžavaju godišnji odmor za još tjedan dana. Radnici su se u ponedjeljak ujutro ipak okupili u tvornici i dali rukovodstvu posljednju šansu za ispunjenje svojih zahtjeva, a to je isplaćivanje plaća za lipanj,srpan i kolovoz 2005.godine. Radnici su svoje plaće počeli naplaćivati sudskim putem pa je račun firme bio blokiran te firma nije mogla normalno funkcionirati. Prije Nove Godine postignut je dogovor radnika i uprave da se račun odblokira, a firma će svaki mjesec uz redovitu plaću isplaćivati i po jednu zaostalu plaću. Osim što uprava nije podmirila ni jednu zaostalu plaću po dogovoru radnici još nisu primili ni plaću za ožujak, a ni naknadu za prijevoz za kolovoz 2005.kao ni za ožujak 2006 . U ponedjeljak je uprava tražila odgodu do četvrtka što su radnici u dogovoru sa sindikatom prihvatili. U četvrtak u jutro radnici su se ponovno okupili u firmi i započeli štrajk iako su službeno na godišnjem odmoru. Osim neisplaćenih plaća radnicima nije uplaćivan mirovinski od ožujka 2004. godine, što je sad pune dvije godine.

Ja sam iz firme otišla prije punih 20 mjeseci, a firma mi još duguje mirovinski za nekoliko mjeseci. Kad sam otišla u firmi je bilo još više od 500 ljudi. Danas ih ima manje od 200. Uprava je psihičkim i financijskm pritiscima radnike jednostavno prisiljavala da napuste firmu. Dok sam ja tamo radila prekovremeni rad je bio obavezan , ali neplaćen. Subote su se gotovo sve radile, a u pravilniku je pisalo da ni jedna nije radna. Ako niste došli subotu osim što su radnici bili šikanirani oduzet im je i dan godišnjeg odmora što je potpuno nezakonito. Meni je na obračunskoj listi znalo faliti i po nekoliko dana ali objašnjenje je bilo da se to ne smije platiti. Radnici su u većini na normama ali većinu vremena se stajalo bez posla zbog loše organizacije i to vrijeme nije bilo plaćeno. Norme su bile totalno nerealne tako da se nerjetko dešavalo da za deset sati rada dobijete zaradu od kunu ili dvije i to ne jedna osoba u radnoj jedinici već i nijh dvije trećine. Često se dešavalo da netko dobije plaću i po 800-900 kuna što je daleko ispod minimalca. Danas stanje nije ništa bolje i radnici su konačno prestali rukovodstvu gledati kroz prste.

Danas je štrajk nastavljen, a pošto nije došlo do nikakvih promjena štrajk se nastavlja u utorak 2.svibnja kada bi se radnici zapravo trebali vratiti sa godišnjeg odmora.